O Rovinju / Kultura i znanost / Muzej franjevačkog samostana i crkveno blago rovinjskih franjevaca

Muzej franjevačkog samostana i crkveno blago rovinjskih franjevaca

Franjevački samostan i crkva Sv. Franje Asiškoga svojevrsno su središte sjeveroistočnog dijela grada Rovinja, urbanistički identitet koji najvećim dijelom bijaše definiran u vrijeme stilskih pravaca baroka i historicizma. Pomalo izoliran položaj na vrhu brežuljka, te prepoznatljiv zvonik, čine ovaj arhitektonski sakralni sklop tek skromnim i nenametljivim vizualnim kontrapunktom župnoj crkvi Sv. Jurja i Eufemije, čija vertikala zvonika, s kipom rovinjske svetice mučenice na vrhu, dominira razigranim, slikovitim obrisom grada. Franjevački su samostani nadaleko poznati kao središta duhovnosti, kulture i učenosti, ali i kao mjesta u kojima se sustavno sakuplja, čuva i znatiželjnim posjetiteljima izložcima predstavlja bogata i raznolika umjetnička i kulturna baština.

Mnoge franjevačke zbirke u Hrvatskoj, poput onih na otocima Košljunu ili Visovo, po svojoj se genealogiji nastavljaju na tradicije tzv. "kabineta kurioziteta" - te prvih muzeja 19. st. Prvi svoje korijene imaju u razdoblju renesanse, a glavni im cilj bijaše sakupljanje predmeta s pričama zanimljivim u lokalnim okvirima, koje magnetizmom posebnosti, na što upućuje i njihov naziv, privlačiše brojne posjetitelje. Drugi se pak temelje na povijesnoj, odnosno znanstveno utemeljenoj autentičnosti predmeta, koja utječe na njihovo vrjednovanje i privlači stručno obrazovanije gledatelje.

Prema sjećanjima poticatelja i osnivača muzeja franjevačkog samostana u Rovinju, fra Ilara Lukšića i fra Veseljka Grubišića te sadašnjega gvardijana fra Joba Mikolića zamisao o osnutku samostanskoga muzeja rodila se sedamdesetih godina 20. st. U prizemlju istočnoga krila, lik uz sakristiju, u prostoru za ministrante i onome gdje su se nekoć pekle hostije, fratri su smjestili samostansku zbirku umjetnina i predmeta primijenjene umjetnosti, većinom izvorno liturgijske namjene. Pri njezinu formiranju i valoriziranju, stručnim su im savjetima pripomogli hrvatski povjesničari umjetnosti Cvito Fisković i Ante Šonje.

Zbirku su u takovu stanju zatekli i konzervatori Ministarstva kulture Republike Hrvatske te evidencijom sakralnih inventara godine 2001. sustavno popisali i dokumentirali njezin fundus, kao i inventar crkve i samostana. Obljetnica osnutka samostana, koja se proslavlja 4. listopada 2002. na blagdan sv. Franje, dobra je prigoda te su, uz svesrdnu pomoć i zalaganje Grada Rovinja i brojnih donatora, prostori zbirke prikladno obnovljeni, a postav osuvremenjen, uz dužno štovanje franjevačke sakupljačke tradicije i zavjeta skromnosti.

Iz zbirke izdvajamo:

Glavni oltar

Izgrađen je od mramora. Pripada baldahinskom tipu oltara svetohraništa, središnji dio kojega ima oblik tempietta, a flankiraju ga polukružno zaključena vrata ophoda. Iznad oltara visi raskošna kruna baldahina, jedini sačuvani dio starijega glavnog oltara koji je u cijelosti bio izrađen od polikromirana i pozlaćena orahova drveta.

U brodu crkve, na zidnim plohama s obje strane trijumfalnoga luka, smješteni su bočni oltari. Sjeverni, na strani Evanđelja, posvećen je sv. Petru od Alkantare, a južni Isusovu Raspeću. Oltari su identično plošno komponirani s mramornim stipesom i niskom predelom, te oltarnim slikama uokvirenima štuko okvirima u gornjoj zoni.

Slike

Slika s prikazom raspetoga Krista na križu, podno kojega stoje likovi sv. Franje, sv. Didaka i sv. Bernardina Sienskoga, a u samom dnu portretna poprsja likova donatora, djelo je nepoznata venecijanskog majstora seicenta, iz kruga Palme Mlađega. Zanimljivo djelo nepoznata venecijanskog slikara 18. st. predstavlja oltarna slika na sjevernome bočnom oltaru. Prikazuje lik BDM Immaculate kako stoji na polumjesecu i kugli oko koje se obavija zmija. Bogorodici se klanja lik sv. Antuna Padovanskog prikazan na lijevoj polovici slike, dok desno stoji lik sv. Petra od Alkantare obgrlivši križ, predmet Kristove muke čiji je bio veliki štovatelj. Na stranicama otvorene knjige desno dolje zapis je s imenom Giuseppe Ventura, kojega u nekim tekstovima navode kao autora slike, što pak istraživači baroknog slikarstva nisu potvrdili. U stipesu oltara sv. Petra od Alkantare čuvaju se ostatci Candide, svetice i mučenice iz Kartage, dok je u stipes oltara Isusova Raspeća polegnut kip umrloga sv. Antuna Padovanskog.

Slike na zidovima svetišta prikazuju scene i likove zanimljive franjevačke ikonografije. Na središnjemu mjestu, u kaloti apside, prikazan je raspjevani lik sv. Franje Asiškoga, izveden a secco, u tehnici tempere, a ispod se nalazi tekst Franjine poznate pjesme Cantico delle creature u fresko tehnici. Na bočnim zidovima svetišta izvedena su poprsja evanđelista i njihovih simbola, zatim nasuprotni likovi sv. Klare i sv. Antuna te sv. Elizabete, portugalske kraljice i sv. Ljudevita, francuskoga kralja iz 13. st. Prisutnost ovih posljednjih upućuje na trećoretkinje, odnosno trećoredce kojih su oni znameniti predstavnici. Oslik apside izveo je 1928. Carlo Donati iz Verone, o čemu svjedoče isprave koji se čuvaju u samostanskome arhivu. Oslik svetišta bio je povjeren rovinjskome slikaru Antoniju Macchiju.

Oprema

Polukružnu apsidu u donjemu dijelu ispunjavaju masivne drvene korske klupe s postajama križnoga puta, a na leda glavnoga oltara naslanjaju se orgulje koje su 1908. godine izgradila braća Riegel iz Jagendorfa u Austriji. U crkvi se nalazi nekoliko kipova BDM Immaculate koji svjedoče o iznimnome franjevačkom čašćenju Bogorodice. Kip sv. Josipa, tirolske provenijencije, pripadao je istoimenoj bratovštini koja je u Rovinju bila vezana uz franjevačku crkvu.