Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Priča o najstarijem brodu na Jadranu

Sabato, 6.3.2010, Glas Istre

Udruga Sinjali iz Baške, poznata po uređenju 10-kilometarske Bašćanske staze glagoljice, istražuje prve godine “Marije”, najstarijeg hrvatskog broda izgrađenog 1863. godine u jednom od tamošnjih brodogradilišta. Sadašnji vlasnik “Marije” Toni Črnac uspio je rekonstruirati prošlost broda od 1889., kada je prodan u Cresu.

Za susreta u Baškoj, koji je inicirala udruga Sinjali, predsjednica Branka Polonio i tajnik Neven Dorčić najavili su Črncu istraživanje povijesti ne samo “Marije”, već i tradiciju brodogradnje ovog mjesta. U vremenima kada su morske veze bile pouzdanije od kopnenih, Baška je preko Velebitskog kanala bila povezana stalnom brodskom vezom s najbližim Senjom. Skrovita baška luka je tada bila puna trgovačkih brodova. Uz ostalo, iz Senja i s Velebita preko Baške se na Krk prevozilo drvo od kojeg su tamošnji brodograditelji gradili brodove. Po dosadašnjim saznanjima, u Baškoj je djelovalo sedam brodogradilišta, pa sada treba otkriti u kojem je izgrađena “Marija”. Zanimljivo je da Baška ima dužu brodograditeljsku tradiciju od Punta i Krka, koji i danas imaju jaka mala brodogradilišta.

Bašku brodogradnju istražuje Dinko Seršić, a zbog snimanja dokumentarnog filma o “Mariji”, njezinu povijest istražuje i redatelj Nikola Jurić. Dinko Millazzi iz Rijeke, čija obitelj potječe iz Baške, poslao je Črncu vjerojatno ključne dokumente o brodu. Riječ je o dva dokumenta koja potvrduju da je “Marija” izgrađena u Baškoj i preseljena na Cres. U certifikatu o izgradnji, napisanom na talijanskom, navedene su sve karakteristike broda i materijali od kojih je izgrađen. Uz brodograditelje Girolama Millazzija (Dinkov pradjed) i Nikolu Barbalića 19. lipnja 1863. potpisali su ga braća Antonio i Mateo Lovrić, za koje je izgrađen. U ugovoru o prodaji, sastavljenom 1892., navode se novi vlasnici u Cresu.

Jedrenjak pretvoren u motorni brod

Brod se dok je građen zvao “Dva brata”. Bio je napravljen kao bracera, a kasnije pretvoren u jedrenjak loger te potom u motorni brod. Preobrazba u loger dogodila se kada se “Marija” nalazila u mjestu Krila Jesenica kod Splita. Pokojni novinar Zoran Franičević je 1997., istražujući povijest najstarijeg broda na Jadranu, u konobi Špire Rokuljice našao sačuvanu drvenu glavu pulenu, koja je po starim običajima krasila pramac “Marije”. Saznao je da je od 1938. bila u vlasništvu Filipa Rakuljića, koji ju je kupio od poznate brodovlasničke obitelji Tomaš, u čijoj je floti bila od kupnje na Cresu. Rakuljić je sa svojom obiteljskom posadom prevozio vino s otoka u Šibenik, Zadar i Rijeku. Prevozio je i pijesak, vapno i druge građevinske materijale na Šoltu, Korčulu, Orebić i druge otoke.

Prema Franičevićevim saznanjima, “Marija” je od jedrenjaka postala motorni brod između dva rata, kada je u nju ugrađen prvi motor od 24 konjske snage. Rekonstruirana je 1953. u brodogradilištu Lora u Splitu, kada joj je pramac izmijenjen, čime je produžena za tri metra i prešla u kategoriju broda. Tom je prigodom Ante, sin Filipa Rakuljića, kao trofej iz izvorne baškanske faze broda sačuvao žensku glavu s pramca “Marije”.

Sljedeća luka u kojoj je boravila “Marija” bila je Mrljane na otoku Pašmanu, gdje je služila za vađenje pijeska iz Pašmanskog kanala i prijevoz građevinskog materijala. Danko Jureško ju je kupio 1971. od Filipa Rakuljića iz Krila Jesenica. Brod mu se pokazao iznimno pouzdanim na otvorenom moru, pa je Jureško sa svoja tri sina cementom iz Splita za građevinskog buma opskrbljivao ne samo Pašman, već i susjedne otoke Ugljan, Dugi otok i Vrgadu.

S Pašmana u Rovinj

Braća Jureško su već dotrajalu “Mariju” 1984. prodali za 40 tisuća maraka Toniju Črncu i Rikardu Toši ću iz Rovinja koji su je, u ta zlatna vremena našeg turizma, na brzinu preuredili za prijevoz turista, pa im se brzo isplatila. Tako su se 1989. mogli upustiti u novu rekonstrukciju u rovinjskom škveru, tijekom koje je dobila sadašnji izgled.

“Marija” je u Rovinju, čija ja mala brodogradnja doživjela sličnu sudbinu kao i baškanska, pa od nekadašnjih sedam sada nema ni jedan pravi škver, dobila novu kobilicu. Zamijenjena su i dotrajala rebra, a na kraju je dobila novu oplatu i palubu. Upravo su ti radovi ukazivali na to da je riječ o starom brodu. Stari čavli su, naime, bili kovani od bronce.

Udruga Mare Nostrum Croaticum, pod pokroviteljstvom multinacionalne duhanske kompanije Rothmans, tada je tražila najstariji brod na Jadranu. Pretragom dokumentacije u Hrvatskom registru brodova pokazalo se da je upravo “Marija” najstariji jadranski brod. Dva su rovinjska vlasnika broda tada dobila posebnu nagradu na Krku. Potom ih je Rothmans poveo u Nizozemsku, na regatu starih jedrenjaka, koji su u toj zemlji moreplovaca i kanala izuzetno cijenjeni. Stari nizozemski brodovi su uglavnom masivni, željezni, spojeni zakovicama, pa su njihovi vlasnici s nevjericom gledali fotografije elegantne drvene “Marije”, koja po izgledu ne odaje svoje godine.

Uz ovaj, Jadranom plovi još 15 brodova izgrađenih u 19. stoljeću. Građeni su u Trstu, Piranu, Rovinju, Korčuli i ostalim jadranskom brodogradilištima. “Marija” i još dva broda - trajekt “Rovinjka” i brod “Rižana”, koji se također nalaze u rovinjskoj luci - zaštićeni su kao kulturna dobra.

150. rođendan u starom ruhu

Toni Črnac, koji obiteljski posao izletničkog turizma vodi sa sinom Markom, nakon “Marije” nabavio je još dva broda. Za “Mariju” je ipak posebno vezan, pa je neće prodati. Jednom mu je jedan kolekcionar iz Austrije nudio za nju 150 tisuća eura, ali je nije prodao. Za 150. rođendan, koji pada 2013., namjerava je opremiti u starom ruhu.

- Budući da je zaštićena kao kulturno dobro, pod nadzorom konzervatora ugradit ću i drugi drveni jarbol i postaviti jedra, tako da će moći i jedriti. Skinut ću svu željeznu opremu i ugraditi drvenu po uzoru na stare fotografije. Volio bih da se “Mariji” vrati i pulena na pramac, ali će se bivši vlasnici teško odreći svog trofeja, kaže Toni Črnac.

Napisao i snimio
Aldo POKRAJAC