Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Sport me čini boljim čovjekom

Giovedì, 4.3.2010, Glas Istre

Kada imaš samo šesnaest, ups’ uskoro sedamnaest godina činjenično je stanje da je osam aktivno provedenih u odbojci gotovo pola života. Dakle naš je sugovornik, s nepunih osam iz razloga što je bio znatiželjan pa po cijele dane s prozora gledao susjeda Sašu Ivaniševića, danas igrača zagrebačke Mladosti kako igra na zidu, i sam odlučio biti odbojkaš. A koliko je odluka bila čvrsta i njegova zorno kaže Sandro Venier, koji se sjeća svih detalja oko upisa, pa čak i konkretnog dana kada je ušao u klub - 6. veljače.

Od tada pa do danas poteklo je mnogo vode. Osnovnu je zamijenio za Talijansku srednju školu u kojoj pohađa treći razred matematičkog usmjerenja. Sa svojih 1,90 centimetra u klubu igra sve- od tehničara, primača, pucača, srednjaka, dijagonale... tu je gdje ga klub i suigrači trebaju, odnosno o procijeni trenera gdje je suparnik najtanji. Osobno, njemu se najviše sviđa pozicija tehničara, odnosno tzv. dizača lopte. Što se tiče vremena provedenog na parketu, veli da ga je dosta. Tjedno trenira četiri do pet puta po sat i pol vremena, pa za neke “ostale” aktivnosti nema previše vremena.

- Dosta se trenira i to prilično iscrpljuje. Uglavnom, onako izmožden i umoran vidim krevet a manje, ili vrlo, vrlo rijetko priliku za izlazak. Šansu za odmor najčešće koristim za učenje jer propušteno, zbog utakmica, valja nadoknaditi. Veli da ga njegovi srednjoškolski profesori uglavnom razumiju, no i njihova popustljivost nije bezgranična . Dodaje, da sa školom nikada nije imao problema jer je ono knjiško znanje ono na što su od malena insistirali njegovi roditelji. Najvažnije je pohvatati konce i dobro se organizirati, veli Sandro.

O tome koliko je on dobro organiziran svjedoče i konkretni rezultati. U školi je, ponavljam matematičkoj, vrlo dobar učenik, a na sportskom terenu i ekipno brončani s Državnog prvenstva kadeta i mlađih kadeta, odnosno te je iste 2008. godine u skupini mlađih kadeta proglašen najboljim igračem. Godinu dana kasnije, njegov je klub osvojio Državno prvenstvo srednjih škola Hrvatske. Lani mu se umalo dogodila i jedna prilika o kojoj sanja - proba u klubu Sisley- Treviso, jednom od najboljih odbojkaških klubova u Europi.

Međutim, zbog nekih okolnosti na koje osobno nije mogao utjecati do prijelaza nije došlo. - Ma ne, ne žalim, uostalom ima vremena. Sada prvo valja završiti srednju a onda razmišljati što dalja. Trenutno, sve su opcije otvorene od SAD-a o kojem sanja svaki sportaš, također i nadalje otvorenog Sisley-Trevisa, pa do Zagreba... Sada valja biti strpljiv i mudar... uostalom da sam već otišao moja mama... ne znam kako bi to završilo... kaže kroz smijeh Sandro Venier.

Na pitanje što mu znači odbojka, jednostavno i kratko odgovara- sve. - Odbojka je moj život. U njoj i oko nje nalazi se 80 posto mojih prijatelja i isti postotak svih životnih situacija. Volim je zato, jer je lopta okrugla (šala mala), ma zato jer je odbojka, kao i velika većina drugih sportova nešto što te iziskuje u cijelosti, nešto što te formira za cijeli život i kreira, po mom dubokom uvjerenju, u boljeg i kvalitetnijeg čovjeka.

Napisala i snimila:
Nina ORLOVIĆ RADIĆ