Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Godinu dana od humanitarne akcije u korist obitelji Jurić

Giovedì, 4.3.2010, Glas Istre

Pretprošlog je Božića Zajednica Talijana Rovinj sav prihod od blagdanskog sajma donirala obitelji Jurić. Ujedno, tad je i prvi put šira javnost upoznata s nasljednom, neizlječivom i iznimno rijetkom bolešću od koje boluju Ivona i Blaž Jurić iz Rovinjskog Sela. Podsjećamo, brat i sestra Jurić oboljeli su od teške i progresivne bolesti, koju uz njih dvoje ima još sedam osoba u čitavom svijetu. Uz šestogodišnju Ivonu i četiri i pol godišnjeg Blaža, mama Dragica i tata Pejo imaju i sina Davida, Blaževog brata blizanca.

Za vrijeme našeg prvog posjeta Jurićevima, koji žive u 45 četvornih metara novogradnje u Rovinjskom Selu, lako smo se uvjerili da prostor, i to ne samo zbog gabarita, nije uvjetan za petero članu obitelj. Malom broju kvadrata potrebno je pridodati i manjak sterilnih uvjeta koje iziskuju dva bolesna člana familije. Obitelj, naime, tijekom čitavog dana boravi u kuhinji, koja je ujedno i dnevni boravak i predsoblje - prostor koji uz svjetlost žarulje osvjetljava prozor sa sjeverne strane, najčešće zatvoren poradi sigurnosti djece. Za izlazak na zrak potrebno je prijeći i brojne stepenice, a s teškim kolicima i bolesnom djecom mami Dragici je bez pomoći to nemoguće.

Upravo, da bi se djeci osigurala dnevna svjetlost i prijeko im potreban boravak izvan zatvorenog prostora, Udruga osoba s invaliditetom, na ćelu s predsjednicom Mirjanom Kmačić Pellizzer, pokrenula je humanitarnu akciju pod nazivom “Mi - za Ivonu i Blaža”. Probudili su se mnogi ljudi plemenitog srca - od susjeda i radnika preko sportaša do estradnjaka i političara. Od prikupljenog novca, a prethodno obavivši svu potrebnu papirologiju, krenuli su u izgradnju obiteljske kuće…

LOŠE VRIJEME USPORILO RADOVE

Gotovo godinu dana kasnije na gradilištu i prošle subote - radno. Naime, osim što su zbog potrebite šume papira i dokumentacije planovi išli nešto sporije, i sama je gradnja zbog iznimno lošeg vremena i čestih oborina došla tek do prve ploče. No, po riječima Peje Jurića, kojeg smo uz prijatelje zatekli na gradilištu, razloga za paniku nema. Veli da im trenutno ništa ne nedostaje, a pohvalio se i da je u međuvremenu na godinu dana i sam dobio status oca njegovatelja te da raspolažu sa svim potrebnim građevinskim, ali i djeci neophodnim medicinskim materijalom.

- Uistinu, osim velike riječi hvala svima koji su nam pomogli i još uvijek pomažu želimo poručiti da ne trebamo ništa, dapače sve su naše želje sada usmjerene samo na jednu veliku - da nas vrijeme posluži i da što prije zgotovimo kuću. Najteži dio posla već je obavljen i sada smo spremni za prvu ploču. Poslije toga, sve je puno lakše i brže, pa opet velim, ako nas vrijeme posluži, za dva do tri mjeseca kuća će biti pod krovom i spremna za useljenje, kaže nam Pejo Jurić. Ipak, u razgovoru gospodin Jurić ne može a da ne spomene mnoge donatore… I hvala bogu ima ih, ima. No, da ne bih uistinu od tolikog broja ljudi i tvrtki neminovno i nenamjerno izostavila nekog, tog se posla i ne želim latiti. Uostalom, zar ljubav treba potvrdu?

Napuštanjem građevinskog terena u društvu Kmačić Pellizzer posjećujem Ivonu, Blaža i Davida. U stanu nas dočekuje mama Dragica. Ivona leži i smješka se. Danas je mirna, veli mama Dragica i objašnjava da je prekjučer stigla iz bolnice. Nažalost, njeno stanje je sve teže. Oči su joj se ugasile, više i ne vidi. Njen mlađi brat Blaž, kod kojeg još prije godinu dana nismo mogli primijetiti niti najmanju naznaku bolesti, promijenio se. Promjene i mi medicinski laici lako zamjećujemo. Našem se posjetu veoma obradovao David, koji u želji da nas pomalo šarmira i zadivi, spremno s jednog na drugi kraj stola prenosi krpu i s njom trlja li trlja po drvetu. Kaže da je sretan što može pomoći mami u obavljanju kućnih poslova. U obitelji Jurić upravo protječe jedan od boljih i mirnijih dana…

Piše Nina ORLOVIĆ RADIĆ
nina.radic@glasistre.hr