
Lakše je i brže napisati novinski članak ili osvrt nego donijeti novi urbanistički plan. Ipak, prilikom usvajanja ovogodišnjeg i izvješća o lanjskom programu Gradskog vijeća prisjetio sam se brojnih “misija i vizija”, planova i programa koji zbog sporosti administracije čekaju svoje izvršenje.
U aktualnoj situaciji, u kojoj je sve stalo, pa novci više ne padaju iz poreza na dobit i prodaje nekretnina, komunalnog doprinosa, dividendi i sličnih izvora, koji su stvarali lažni osjećaj blagostanja, svaki je i najmanji plan koji će omogućiti otvaranje pokojeg novog radnog mjesta važan.
U zadanom gradskom proračunu, koji je kao i državni većinom potrošen na fiksne korisnike prije no što je usvojen, upravo su ti planovi, kojima bi Grad Rovinj trebao stvarati uvjete za daljnji razvoj, prvi prepolovljeni. Umjesto njih stižu moćni aspirini - master plan turizma i strateški plan razvoja. Bojim se samo da ne dožive sudbinu dosadašnjih.
Uz planove koji su otpali zbog besparice, ali im je i produženo donošenje zbog dugih i sporih administrativnih postupaka, trebalo bi (opet) spomenuti deset godina od donošenja plana gospodarske zone Gripole - Spine. Ova se opjevana zona izgubila u dugim sudskim postupcima izvlaštenja zemljišta za gradnju središnje prometnice, bez koje ni jedan investitor ne može dobiti građevinsku dozvolu. Bezmalo, u čekanju Godota za to vrijeme mogla se legalizirati bar još jedna gospodarska zona. Ipak, plan zone Španidiga je za sada odgođen, a o Calceri i novoj zoni u Rovinjskom Selu ni riječi.
Dovoljno za konstataciju da u Rovinj ne bi mogli uložiti ni bogataši, kada bi se kojim slučajem iskrcali s hrpom novaca iz neke od brojnih megajahti, koje će se uskoro pojaviti na rovinjskom obzoru. Možda im se ipak ukažu Lanterna i Školjka, pričuvni aduti Grada.
I kad se zone legaliziraju nije sigurno da će se u njima moći graditi. Primjer je turistička zona Monte Mulini, u kojoj “papirnate” pripreme za gradnju drugog rovinjskog hotela s pet zvjezdica Lone traju pune četiri godine. A i u jednom, drugom i entom slučaju riječ je o najprosperitetnijem gradu u državi, kako mu samodopadno tepaju, koji još uvijek ima najveći bruto društveni dohodak po stanovniku. Kada je tako u Rovinju, kako je tek u ostalim gradovima. Ili oni imaju bolje lobije, pa se ipak uspijevaju provući izmedu birokratskih paragrafa?
Aldo POKRAJAC