Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Tako se bezuvjetno voli Rovinj

Domenica, 28.2.2010, Glas Istre

Kada se potrefi nekom Rovinjcu da javno i preko televizije vlastitim znanjem i sposobnošću zaradi novac, priča je to vrijedna spomena. No, kada se u nju umiješa i nešto što se novcem ne da kupiti - lijepa riječ o gradu iz kojeg potječete, onda to više nije obična, već to postaje i ekstrapriča.

Konkretno, 37-godišnji diplomirani ekonomist Anton Nino Soldatić prošlog je tjedna sudjelovanjem u popularnom kvizu “Milijunaš” svoje sugrađane držao “u fermi”. Njegovo se školsko znanje i cjeloživotnom obrazovanje (iako je trenutno bez posla) napokon isplatilo pa je iz studija izašao bogatiji za 250 tisuća kuna. Poskliznuo se na pretposljednjem pitanju od kojeg je odustao. Nije naime znao što predstavljaju dva plesača u čileanskom narodnom plesu, a odgovor je tako jednostavan - pijetla i kokoš. Naravno da se šalim jer odgovor na ovo, kao i na mnoga ranija pitanja, nije bio ni lagan ni jednostavan. Baš zbog te činjenice Nino je zaključio da je bolje imati vrapca u ruci nego goluba na grani, pa je odustao. Na sebe je bio ljut samo stoga jer je, kako veli, na prethodnim banalnim i daleko jednostavnijim pitanjima iskoristio sve dopuštene adute pa je za ovo odista teško pitanje ostao bez džokera.

No, prije nego što je odustao učinio je nešto za svoj grad. Na pitanje voditelja “Milijunaša” Tarika Filipovića da nešto manje poznato kaže o svom gradu, osvrnuo se na rovinjsku Mikenu, odnosno vrijedno nalazište iz brončanog doba smješteno nadomak grada. Njegov Rovinj je tako dobio besplatnu reklamu, čiju su vrijednost izrečenog odmah prepoznali, ali i nagradili djelatnici Zavičajnog muzeja Rovinj. Katarina Marić, ravnateljica muzeja, čiji djelatnici već nekoliko desetljeća s partnerima iz zemlje i inozemstva istražuju i populariziraju Monkodonju, za tu je besplatnu i dobrodošlu reklamu Antona Soldatića nagradila. A u poklonu, bezobrazno smo i mi zavirili, našla se monografija prve ravnateljice muzeja - Zore Matić, kao i katalog o Monkodonji, Starim majstorima, Komodi none Fume…

Što će učiniti s osvojenim novcem, bilo je naravno pitanje koje se samo po sebi nametnulo.
- Definitivno, dio će otići na jedno lijepo putovanje… i mislim da će to biti Japan. Naravno, unaprijedit ću i svoje poljoprivredno gospodarstvo sadnjom novih stabala bresaka i jabuka… Ostalo…ostalo ne znam.

- Možda na isplatu kredita ili zaostalih dugova?, pokušavamo pomoći novopečenom milijunašu koji nas je, opet, kao bivši zaposlenik banke, iznenadio odgovorom da usprkos tomu što je već dvije godine nezaposlen nema ni jedno ni drugo… A kako se živi bez kredita i dugova, i kako je naš sugovornik u tome uspio, već je jedna druga tema i hrvatska SF priča.

Nina ORLOVIĆ RADIĆ