Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Ribare izdaje strpljenje - ribu isporučili lani, a još im nije plaćena

Giovedì, 25.2.2010, Glas Istre

Ribari koji love plavu ribu na zapadnoj obali Istre počeli su gubiti strpljenje. Naime, rovinjska tvornica za preradu ribe Mirna još im duguje za ribu koju su joj isporučili lani. Iako su, vele, dosad imali razumijevanja, budući da se ova tvornica ribljih konzervi, jedna od tri preostale te vrste na Jadranu (od nekadašnjih 14), nalazi u teškoćama, došli su u situaciju da će morati svoj novac tražiti sudskim putem.

- Za hladni pogon - plaćanje posade i gorivo - mjesečno nam treba 150 tisuća kuna. Prije no što isplovimo na more, čim nam vrijeme dozvoli, moramo natankati gorivo, opremiti brod i mreže te podmiriti dugovanja prema posadi. Već smo se zadužili za nabavu broda, sve nam je pod hipotekom. Više nemamo kuda, morat ćemo tužiti tvornicu, kaže Roberto Paris iz Vrsara, kojem Mirna najviše duguje.

Paris, koji baštini tradiciju ribarenja u svojoj obitelji, prije nekoliko je godina nabavio veći, 30-metarski brod u SAD-u, ne bi li mogao na more i po lošijem vremenu te time osigurao rentabilnije poslovanje. Zbog nelikvidnosti Mirne sada je na mukama i ne zna kako bi se izvukao iz dugova prema bankama.

Slično je s braćom Brunom i Francom Venierom, koji nastavljaju tradiciju “najribarskije” rovinjske obitelji. Ni oni ne znaju kako bi krenuli na more. Bankovne kredite za financijsko premošćivanje mrtve sezone, u koju spada i mjesec dana zabrane ulova zbog obnove ribljeg fonda, već su potrošili za plaće posadi svog broda. Za početak nove ribolovne sezone neophodna im je nova mreža plivarica, za što im treba 80 tisuća kuna. Zbog Mirninog dugovanja morali su odustati od investicije i sada ih već hvata panika, jer se plaćanje isporučene ribe odgada iz mjeseca u mjesec.

Mirna je ovim ribarima najviše dužna, ali duguje i drugima. Po njihovoj procjeni, taj je dug dosegao čak šest milijuna kuna, a ni sada nije manji od pet milijuna. Zbog toga strepe nad sudbinom tvornice, koja se malo prodaje, malo ne prodaje. I oni bi željeli da se već jednom zna što će biti s Mirnom, o kojoj ovisi sudbina ne samo njenih 180 djelatnika, već i stotinjak ribara zaposlenih na preostalim istarskim brodovima za ulov plave ribe.

Poticaje dobili, a ribare nisu isplatili

Ribari su ogorčeni i zato što je Mirna dobila najviše državnih poticaja, a njima nije isplatila ništa. Kažu da je njihov strukovni ceh dogovarao s Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja da se sredstva pribavljena od poticaja ponajprije koriste za početak ovogodišnjeg ulova. I predsjednik Ceha ribara Ante Fabijanić kaže da je uistinu najviše isplaćenih poticajnih sredstava iskorišteno u tu svrhu.

- Ministarstvo nam je dosad isplatilo 60 posto lanjskih poticaja. Na području Dalmacije ribari su krenuli u izgradnju novih brodova pa su se dodatno zadužili i sada imaju problema s bankama. Kada traže da im tvornice konzervi i uzgajivači tuna isplate ono što im duguju, oni se opravdavaju da nisu dobili poticaje. Zbog toga smo tražili da se isplata poticaja objavljuje na web-stranicama resornog ministarstva, što je i učinjeno. Ribari sada mogu vidjeti tko je dobio poticaje. Idući je korak zatražiti od ovog ministarstva da ne isplati poticaje tvrtkama koje nisu podmirile dugovanja ribarima te ih tako prisiliti da to učine, rekao nam je Fabijanić.

Inače, za plavu ribu se isplaćuju dvostruki poticaji. Ribari dobivaju 0,35 kuna za kilogram ribe, dok preradivačima pripada prosječno 2,5 kuna po kilogramu. Po podacima na webstranici nadležnog ministarstva Mirna je tako za treći isplaćeni kvartal prošle godine, kada je bio najveći ulov i prerada, dobila poticaj od 397 tisuća kuna, što je tek dio dugovanja ribarima. Rovinjska tvornica je zbog nelikvidnosti i nemogućnosti plaćanja repromaterijala lani bila van proizvodnje tri i pol mjeseca, kao i prva tri tjedna ove godine.

Otkupljivali i kada im nije trebalo

Zadnjih mjeseci nelikvidnost je kulminirala pa su počele kasniti i plaće. U Mirni stoga mole ribare za još malo strpljenja. Direktorica Gordana Vesović kaže da će početkom ožujka s njima održati sastanak, na kojem će im objasniti zbog čega kasni isplata isporučene ribe.

- Mirna i ribari vezani su pupčanom vrpcom, jedni bez drugih ne mogu. Bez ribara mi ne bismo imali ribe za preradu, a ribari je bez nas ne bi imali kome prodati. Kada su prošle jeseni zbog puno ulovljene ribe drugi preradivači snizili otkupne cijene i odbili je otkupljivati, mi smo otkupili cjelokupne ulove uz zapadnu obalu Istre, po cijeni od 3,1 kunu za kilogram. Nije nam trebalo toliko ribe, hladnjača nam stoga radi cijele zime i troši puno struje, ali bili smo socijalno osjetljivi prema ribarima, koji bez nas ne bi imali kome isporučiti svoj ulov, kaže Vesović.

Kao tvornica hrane, koja uz to velik dio svoje proizvodnje plasira na inozemna tržišta, Mirna se kandidira za kredite koje se dijele uz pomoć Vlade. Takoder, veliki su izgledi da će se konačno skinuti hipoteke sa stare hladnjače i brodogradilišta, čijom bi prodajom Mirna došla do svježeg novca, koji bi im, uz ostalo, trebao i za plaćanje ribara. S time će ih direktorica Vesovi ć upoznati na zakazanom sastanku, ne bi li se mogli pripremiti za nadolazeću ribolovnu sezonu.

Aldo POKRAJAC