Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Maksimilijan zadužio rodni Rovinj

Lunedì, 22.2.2010, Glas Istre

Izložba o ranokršćanskoj bazilici Sv. Marije Formoze i antičkom Vistru u rovinjskom Zavičajnom muzeju posvećena je ravenskom nadbiskupu Maksimilijanu rođenom u uvali Veštar kod Rovinja, koji je umro 21. veljače 556., a pokopan je uz oltar bazilike S. Andrea Maggiore. Za biskupa je posvećen 546. godine u dobi od 48 godina u grčkom Patrasu. Bio je caru osoba od povjerenja, koja je štitila državne interese u Ravenni. Ovaj je grad uz južnu obalu rijeke Po bio, naime, na strateškom položaju u ratu s Gotima, koji su zaustavljeni na sjevernoj obali najveće talijanske rijeke.

Stolujući u Ravenni bio je u odsutnosti pape praktički prvi biskup Italije, pa je često putovao u Konstatinopol. U Ravenni, nekadašnjem sjedištu rimske flote na Jadranu, Maksimilijan je inače dočekan negodovanjem klera, koji još nije prežalio prognanog papu, pa je prve audijencije održao izvan grada. Bio je, međutim, dobar diplomat, pa je najprije uspio pridobiti povjerenje naroda, a potom i klera.

Za vrijeme Maksimilijanova stolovanja u Ravenni su rekonstruirane i izgrađene brojne crkve, ali se odužio i rodnoj Istri. Inspiriran dovršetkom predivnih zdanja u Ravenni, Maksimilijan je u Puli, gdje je služio kao mladi đakon, dao izgraditi velebnu trobrodnu baziliku sv. Marije Formoze. Odužio se i rodnom Rovinju. Na današnjem Crvenom otoku dao je izgraditi crkvu Sv. Andrije, a na području prema Limskom kanalu crkvu Sv. Tome.

Crkva sv. Andrije, s lađom u obliku grčkog križa i poluokruglom apsidom, bila je oslikana freskama. Izgrađena je kao dio ospicija fratara benediktinaca, u koji su zbog blage klime dolazili na oporavak i redovnici iz Ravenne. Ospcij je kasnije izrastao u samostan, a prestao je s djelovanjem u 13. st. U 15. stoljeću na upravljanje su ga dobili dalmatinski franjevci male braće, koji su proširili i crkvu po kojoj je otok dobio ime. Prvi franjevački prior u samostanu sv. Andrije bio je sv. Ivan Kapistran. Franjevci su na otoku ostali do 1807., kada ih je ukinuo Napoleon.

Otok i samostan su postali narodno dobro. Godine 1820. tršćanski poduzetnici koji su ga kupili rabili su samostan i crkvu najprije kao uljaru, a potom i tvornicu vapna i cementa, kojoj je dimnjak bio crkveni toranj! Devastaciju je zaustavio barun Georg Hütterott, koji je samostan pretvorio u dvorac.

Ni druga rovinjska Maksimilijanova crkva u Rovinju, sv. Tome, nije imala bolju sudbinu. Često je mijenjala vlasnike, pa su posljednji prodali krov, nakon čega je ubrzano propadala. Crkva uz koju je prošla pruga Kanfanar - Rovinj ostala je u kolektivnoj memoriji mnogih putnika koji su često putovali vlakom, jer je najavljivala izlazak na more u uvali Valdibora.

Sadašnji pogled na uvalu, u kojoj je autokamp Maistre i jedno od najomiljenijih kupališta Rovinjaca i njihovih gostiju, ne ukazuje da se tu u antici nalazilo naselje. Tek arheolozi znaju da se na obali mogu zamijetiti ostaci antičkih zidova i preša za ulje.

Nakon što su u Veštru nađene rimske i bizantske kovanice, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Tomo Čizić je pronašao i ulomke keramike. Tu je pronađen i antički grob, a u njemu uljanice, lacimariji, staklene posude i drugi predmeti. I ti su nalazi s kovanicama iz Veštra postavljeni na izložbi o bazilici Sv. Marije Formoze.

A. POKRAJAC