Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Desetljeće rovinjskog kalendara

Sabato, 3.1.2009, Glas Istre

Nekoliko dana prije Božića naše je rovinjsko dopisništvo posjećenije nego ikad. Osim što nam pristižu čestitke, veći dio građana pita gdje se i kada dijeli gradski kalendar. Naime, na katu ispod nas nekoliko dana prije kraja godine dijele se kalendari koje Grad već punih 10 godina priprema kao dar svim rovinjskim obiteljima.

Inače se dostavljaju na kućnu adresu, a ako nikoga nema kod kuće, u poštanskom sandučiću ostavlja se ceduljica s obaviješću kada ih se i gdje može podignuti. Slična je situacija, saznajemo, i u zgradi Gradskog poglavarstva.

Zašto je interes za kalendarima velik i kako je uopće pokrenuta ta priča pitali smo Marina Budicina, nositelja projekta, dogradonačelnika i člana poglavarstva zaduženog za resor kulture. Prvi je kalendar bio onaj za 2000. godinu, a na njemu su se našle upravo te vedute. Odlučeno je također da se kalendar uoči podjele i prezentira, odnosno da se napravi mala izložba. Otad pa sve do danas izložba se tom prilikom može pogledati u kavani hotela Adriatic.
- Smatrali smo da je jutarnji termin prihvatljiviji, a prostor kavane intiman je i blizak građanima. Prvi je put bilo tridesetak ljudi, a ideja je bila dobro prihvaćena. Sjećam se da su gosti iz Osijeka bili oduševljeni i nisu mogli vjerovati da Grad dijeli kalendare svojim sugrađanima, prisjeća se Budicin.

Anegdota i zanimljivosti vezanih uz podjelu i prezentaciju ne nedostaje. Neki su sugrađani bježali iz rovinjske bolnice da bi došli na prezentaciju, starije i nemoćne »istjerala« je iz kuća, a brojni su oni koji dolaze već deset godina za redom. Jedne je godine kalendar tiskan nešto ranije, no dok su ga nosili u prostore u Ulici Augusta Ferrija doslovce je razgrabljen iz ruku nosača.

Nakon prvog izdanja redale su se razne teme - Rovinj gledan očima umjetnika, slikara iz 20. stoljeća, a potom onaj na starim fotografijama iz 50-ih i 60-ih godina.
- To je bio zadnji Rovinj prije razvoja turizma, prije automobila, antena, bez intervencija u komunalnoj infrastrukturi, prisjeća se Budicin. Kalendar za 2003. predstavlja atraktivne rovinjske plaže i kutke, budući da je tada sve bilo u znaku dobivenog Plavog cvijeta, a potom su protagonistice bile rovinjske dame.
U 2005. godini okretali smo stranice sa slikama starih rovinjskih zanata i umijeća, a zatim je na atraktivnim fotografijama predstavljeno umjetničko blago grada.
Uslijedila je prezentacija rovinjskih jedara i vesala, 2008. godine kalendar je nazvan »Rovinjski kaleidoskop« i predstavio je fotografije zanimljivih događanja, poput snijega na rivi, ulovljenog morskog psa iz 1965. godine, a ovaj je obljetnički posvećen Careri i drugim kontradama koje je »uhvatilo« umjetničko oko rovinjskog fotografa Dalibora Talajića.

- Nakon prvog kalendara, na kojemu nije bilo ljudi, smatrali smo da osim kontrada, crkava i veduta protagonisti trebaju biti i građani, zanimljive i upečatljive ličnosti Rovinja u prošlosti, ali i sadašnjosti. Ne mogu svi biti gradonačelnici i predsjednici, ali je bitno dati naglasak da zato nisu manje važni, ističe Budicin.
Smatra da je upravo kulturno-povijesni pristup i postavljanje težišta na obične ljude ključ uspjeha ovog kalendara i ono što ga razlikuje od drugih. Neke edicije su i danas tražene. Kalendari su otišli za Argentinu, Australiju, Sjevernu Ameriku…, a uokvireni detalji krase domove i ugostiteljske objekte diljem svijeta. Saznajemo također da će se sve edicije kalendara uskoro naći i na internetskim stranicama Grada.

Nositelj projekta je Grad Rovinj, nakladnička kuća Žakan Juri od početka je uključena, a od mnogobrojnih suorganizatora valja spomenuti Centar za povijesna istraživanja, Zavičajni muzej, Zajednicu Talijana i Turističku zajednicu.
- Za mene kao nakladnika iznimno je važno da zajedno s Gradom tiskamo kulturološke kalendare. Oni su komornog tipa, prikazuju intimnost grada i povezanost svih građana, a sve rezultira sinergijom kreativnog projekta. Mnoge smo vrijedne vizualne dokumente spasili iz zaborava, iščupali iz anonimnosti, prašnjavih ladica i šufita te su kao takvi postali dio ovog grada. U Istri, ali i šire, ne postoji ovakav projekt. Ovim kalendarima ne prođe rok trajanja kad se okonča kalendarska godina, već su traženi i nakon nekoliko godina, zaključio je Aldo Kliman, koji redovno potpisuje grafičku opremu.

Piše Mihaela MEDIĆ