Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Masline su moja prirodna terapija

Domenica, 4.4.2010, Glas Istre

S Alenom Zecom, 32-godišnjim Rovinjcem, upoznala sam se prije tri godine, na njegovom rođendanu. Uz taj rođendan, on je doslovce tri mjeseca nakon teškog stradavanja, odsječene mu lijeve i teško oštećene desne noge pod noževima freze, slavio svoj drugi rođendan, sretan što je preživio i što u svom roditeljskom domu može zagrliti obitelj, prijatelje i sve one ljude koji su mu svojom požrtvovnošću i znanjem omogućili da preživi. Njegova je operacija trajala sedam i pol sati, a rehabilitacija se protegnula na mjesece. Usprkos tome, Alen nije odustao niti potonuo u mračna i depresivna stanja. Već tada je, zahvalan na novom i još jednom početku, obećao sebi i prijateljima - idem dalje. Pun entuzijazma pričao nam je da ga ništa neće i ne može zaustaviti da se vrati u svoj maslinik i maslinama.

Dakle, tri godine kasnije ponovno se susrećemo s Alenom Zecom, ali u jednom sasvim drugačijem ozračju. Njegove masline, uz ljubav kojom ih obasipa, dale su ploda. Sa VI. međunarodne manifestacije maslinara Mediterana, održane u Splitu ove godine, vratio se ovjenčan s tri zlatne medalje. Pošlo mu je za rukom da meću 1.049 uzoraka maslinovog ulja pristiglog iz 12 zemalja, dva sjajna zlata dobije za bužu, a jedno za istarsku bjelicu.

- Naravno da sam ponosan i da me nagrade ispunjavaju zadovoljstvom. Osjećam se kao sportaš koji se godinama trudio i trudio da bi odjednom bio ovjenčan i nagrađen medaljama, kaže Alen Zec, kojemu je ljubav prema maslinama usađena od djetinjstva i dio je obiteljskog posla. Njegova nona Ana, vitalna 86-godišnjakinja, koja je sama lani iskopala 150 ulika, velika mu je inspiracija, baš kao i sestra Ariana, studentica kemijskog inženjeringa i tehnologije, koja mu je dala ideju i s njim zajedno krenula u proizvodnju sapuna od maslina. Uz njih, ali i roditelje, Alen je svaki dan, nakon posla u rovinjskom Komunalnom poduzeću, u masliniku.

- Dela uvijek ima, a ako ga još i sam tražiš - nikad kraja, veli Alen koji u obiteljskom masliniku što se proteže na oko četiri hektara ima oko 450 stabala, mahom domaćih sorti. Zapravo, uvozne sorte ga i ne zanimaju, a zašto i bi, spremno kaže, kada i sami imamo što svijetu ponuditi. U fokusu njegovog interesa su buža i istarska bjelica, a nada se i proširenju te približavanju brojki od tisu ću nasada.

- Želje su jedno, a stvarnost drugo. Zato treba ići korak po korak i nikako ne na uštrb kvalitete, kaže Alen čije je obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo od ove godine “pojačano” i s mini uljarom. Riječ je o nemaloj investiciji koja im je pomogla da ove godine proizvedu vlastito ulje, poznatije pod nazivom “San Cipriani”, i to što se lijepo kaže od A do Ž, odnosno od ploda do zlatno žute medičije. Za sada, njegova se ekstradjevićanska ulja, a ove je godine proizveo oko 400 kilograma mogu kupiti isključivo u domaćoj radinosti obitelji Zec

Napisala i snimila
Nina ORLOVIĆ RADIĆ
nina.radic@glasistre.hr