Scrivono di noi

<< ARCHIVIO

Fotografija je spoj Mozarta i rock&rolla

Sabato, 10.1.2009, Glas Istre

Razgovarala Nina ORLOVIĆ RADIĆ

Nakon samo godinu dana života na mreži projekt Vizualni zapisi - Rovinj - Istra - Hrvatska Marijane Bacelj, autorice i fotografkinje i više od jednog desetljeća desne ruke Virgilia Giuricina, direktora Centra vizualnih umjetnosti Batana, našao je put do međunarodnog portala The FreePhotoGallery. Radi se o australskom portalu, jednom od najsvestranijih i najbrže rastućih, s dnevnim ulazom od preko 2,9 milijuna posjetitelja.
U kategoriji dokumentarne fotografije među stotinjak autora iz cijelog svijeta našla se i rovinjska umjetnica, zasad prva i jedina iz Hrvatske, ujedno i jedna od tek pet-šest predstavnica nježnijeg spola.

- Što za Vas znači uvrštavanje na ovaj portal?
- Biti uvršten i prikazan među ljudima koji snimaju širom svijeta reportaže sa snažnom ekspresijom sociološke priče i humanizma međunarodna je potvrda dobro profiliranih Vizualnih zapisa i odgovorno prikazanih tema, a specifičnost mog fotoeseja je u tome što obuhvaća, najvećim dijelom, kulturne ustanove grada i njihove aktivnosti, sociološke aspekte i trenutke koje u ovom momentu žive Rovinj i Istra. Sigurno mi laska da su rovinjski fotoeseji Vizualni zapisi - Rovinj - Istra - Hrvatska na http://bacelj. wordpress.com, nakon uistinu kratkog vremena na mreži, prihvaćeni i uvršteni, prvi i jedini iz Hrvatske, na jedan od međunarodnih portala preglednika, i to među djelima svjetskih profesionalnih dokumentarnih fotografa. No, ono što me čini posebno ponosnom jest da se moje dokumentarne fotografije nalaze u društvu prezentiranih web stranica svjetskih profesionalnih dokumentarnih fotografa poput Ami Vitale, Jamesa Nachtweyja, Eda Kashija, Davida Humea Kennerlyja, Angela Cavallija, Earla Dottera, Davida Burnetta – inače, članova prestižnih svjetskih fotoagencija među kojim i kanadskog Muzeja suvremene fotografije te meritornog Međunarodnog centra i škole fotografije u New Yorku.

Fotografija ne poznaje podjelu na spolove

- I po vašem nabrajanju vidi se prevlast muških fotografa; je li Vam teško biti žena iza objektiva?
- Isto je kao da me pitate što znači biti žena u svijetu općenito. Naime, sve priče na muško-ženskoj relaciji ovise o ženinoj ekonomskoj neovisnosti i sposobnosti da bude profesionalno cool u društvu braće muškaraca. S druge strane, fotografija je dobra ili nije, ne čitaš joj autora po spolu, rasi ili nacionalnosti, ili mi se barem čini da civilizirani ljudi to više ne rade.

 - Zašto baš dokumentarna fotografija, i odakle ljubav, odnosno naklonost prema toj vrsti umjetničkog izričaja?
- Privlačenje je bilo na intuitivnoj razini. To ne mogu objasniti i uistinu se ne mogu sjetiti kada je ono počelo. No, činjenica je da od završetka srednje škole u Splitu pa do danas ne prestaje. Što se pak tiče dokumentarne fotografije i razloga zašto sam joj naklonjena, postoji priča. Bazirana je, naime, na američkoj otvorenoj tradiciji i načelima. I tu nalazim svoje uzore kao što je njena narativna metoda, visokozahtjevna etičnost i tehnika te priče. Poglavito me privlači crno-bijela estetika u njoj. Konkretno i na primjeru. Kroz fotoeseje i reportaže u Vizualnim zapisima snimam situacije, ljude i nije mi svejedno kad priđem i uperim kameru u njih. U tom trenutku poštovanje i obzir moji su jedini zakoni. Kada im emocije i priču ponekad uspijem smrznuti u trenutku nestvarnom od istine i ljepote, osjećam se životno opravdana jer dokumentarna fotografija zahtijeva autorsku svijest i kompleksno znanje priličnog broja tehničkih vještina i razloga od kojih su empatija i hrabrost najveći. Eto, to je razlog zašto volim dokumentarnu fotografiju.

Rovinj jest centar svijeta

 - Kada već spominjete hrabrost i empatiju, nije li sigurnije »uloviti« dojmljivi dokumentarni kadar na iračkoj ili afganistanskoj bojišnici nego u pitomom i pitoresknom Rovinju?
- Da, i meni je pomalo simpatično i gotovo nestvarno što su se moje dokumentarne fotografije našle »rame uz rame« s onima snimljenim u Iraku, Afganistanu, Amazoni. No, činjenica da se nisam makla iz Rovinja ponajviše priča o ovom gradu i ljudima koji u njemu žive. Dakle, biti uvršten i prikazan među autorima koji širom svijeta snimaju reportaže, u okolnostima ponekad opasnim po život, meni kao autoru znači međunarodnu i profesionalnu potvrdu dobro profiliranih fotoeseja i prikazanih tema. I više je no očito da i Rovinj i njegovi ljudi imaju što predstaviti i prikazati.

- Je li to i razlog zbog kojeg je osmišljen projekt Vizualnih zapisa? Kako je nastao i tko u njemu sudjeluje?
- Njegova je specifičnost u tome što, ponavljam, obuhvaća najvećim dijelom kulturne ustanove grada i njihove aktivnosti te sociološke aspekte i suvremene trenutke Rovinja i Istre. Fotoeseje sam ciljano snimila i osmišljeno ih prezentirala na, u svijetu već uobičajenom elektronskom obliku, internetu u obliku web bloga i kratkih opisa na engleskom jeziku. Tako ih i gradim, slobodno i selektivno birajući teme. Pritom mi izuzetno znači podrška i razumijevanje Zavičajnog muzeja grada Rovinja i ravnateljice Katarine Marić, projekt gradimo i povremenim prezentiranjem odabranih reportaža javnosti i građanima, a na kraju će kompletna građa Vizualnih zapisa biti i pohranjena u gradskom muzeju. Jednako tako, Pučko otvoreno učilište i razumijevanje ravnateljice Melite Jurkota urodilo je jednogodišnjim zapisom Gandusiane, glazbenog projekta začudne ljepote i organizacijske umješnosti, te naposljetku Artexchangea, jednog od programa rovinjskog MMC-a po mnogočemu značajnog i na nacionalnom nivou, pa i ovdje naglašavam važnost suradnje s voditeljicom Dubravkom Svetličić.

- Dakle, tri ravnateljice, fotografkinja i međunarodni portal-preglednik. Koliko to košta, odnosno ima li zarade od toga?
- Najviše me košta slobodnog vremena, strpljenja i ljubavi. Financijske koristi nemam, ali već je i dovoljno priznanje što sam, snimajući gradske institucije i ljude, ušla u svijet, mnoge domove, a bitna su mi i promišljanja i komentari posjetitelja portala.

Najveća vrijednost - čovjek iza objektiva

- Očito da je fotografija Vaš život. Što je uopće, po Vama, fotografija? Kakav je njen utjecaj na ostale medije i obratno?
- Fotografija je spoj znanosti i duhovnosti, tehničkog znanja i ljudske percepcije, klasične prošlosti i brzine digitalne tehnologije, Mozarta i rock&rolla. Danas je ona postala multimedijalna sama po sebi, približivši se videu, TV-u, mobilnim uređajima - samosvojna u svojoj više od stoljeća dugoj kulturnoj likovnosti, ali i sve zahtjevnija s novim znanjima i tehnologijama. Ostaje samo jedna činjenica koja joj daje i najveću vrijednost - bezuvjetno iza objektiva stoji čovjek.

- Koji su Vam fotografski uzori?
- Na mojoj polici ima monografija Alberta Dürera i rukopisa Leonarda da Vincija. O. K., nisu fotografi, ali su preteče fotografskog načina razmišljanja. Bazični zen. Fotografski svijet je svugdje ispred mojih očiju, svi su mi zanimljivi, sve je interesantno. Najviše ipak autori jake osobnosti čije me fotke ostavljaju bez daha.

- I za kraj, gdje i kada se mogu vidjeti Vaše fotografije?
- Primjerice, moja fotoreportaža Carera 2008 bila je predstavljena u rujnu prošle godine u Zavičajnom muzeju u Rovinju, a neke su javno prezentirane i u Puli. Tijekom ovog mjeseca sprema se izložba/prezentacija međunarodnog muzičkog projekta Gandusiana u galeriji rovinjskog Centra vizualnih umjetnosti Batana.